Wednesday, March 17, 2010

strujni udar


Doslo je vreme naplate dugova za gradansku
neposlusnost - sve sa kamatama i u pratnji policije

Nislijka Vesna Mladenovic dobila je pocetkom
avgusta platu za oktobar prosle godine - 280 dinara. Koliko godina treba
da radi da bi platila racun za struju od 11 i po hiljada? Matematika tu
ne pomaze. "Cime, bre, da platim?", pita se, vise gnevno nego sa
stvarnom nadom da ce negde uspeti da pronade novac koji duguje.
Da je Vesna Mladenovic jedina, ili jedna od tek
nekoliko Nislija s ovakvim problemom, ili bar da je njen dug za struju
najveci, problema gotovo da ne bi ni bilo. Podaci koje u razgovoru za
NIN iznosi generalni direktor niske Elektrodistribucije Konstantin
Zivkovic, najblaze receno, alarmantni su: prosecan dug za struju u gradu
Nisu iznosi oko 10 000 dinara (kao sto je proslog meseca na skupstinskoj
sednici tvrdio Vojislav Seselj), a od 90 000 niskih domacinstava duzno
ih je dve trecine - otprilike onoliko koliko ih se greje na struju, i
koliko ce ih se ove zime smrzavati u mraku ako vlasti ne pronadu nekakvo
resenje za duznike koji dug ne mogu da plate, za Elektroprivredu Srbije
kojoj je taj novac neophodan da bi izvrsila re monte svojih postrojenja,
ali i za sve one koji su struju placali redovno pa sada ne bi bas bili
radi da vide neplatise kako prolaze makar i bez packe po prstima.

Kontejneri
Niska dugovanja za struju najveca su u Srbiji
(sledi Kragujevac sa prosekom od oko 8 400 dinara), a pocela su da se
gomilaju, govori inzenjer Zivkovic, 1997. godine - podatak koji treba
zapamtiti buduci da socijalno-ekonomska prica ima i svoju politicku
dimenziju.
Upravni odbor EPS-a odlucio je, inace, da
donekle izade u susret duznicima tako sto ce im otpisati 35 procenata
ukupnog duga, iliti 70 procenata nagomilanih kamata ako se uzme u obzir
da, na nivou citave Srbije, stvarni dug za potrosenu struju i kamate na
taj dug stoje u odnosu jedan prema jedan. U Nisu, medutim, situacija je
drugacija posto u racunima Nislija kamate cine 70 odsto racuna, te zbog
toga gradske vlasti, za NIN govori predsednik Izvrsnog odbora grada Nisa
i clan Predsednistva Demokratske stranke Aleksandar Krstic, traze
otpisivanje polovine ukupnog duga i da se svima, a ne samo najvecim
duznicima, omoguci placanje u makar 12 mesecnih rata.
Sami duznici pak ovakve predloge nazivaju
neiskrenim i podsecaju na obecanja nekadasnje opozicije da ce problemi
sa racunima za struju biti reseni. "A struju zbog njih nismo placali,"
kaze za NIN Zoran Milojkovic, radnik niskog Klinickog centra sa platom
od 4 000 dinara i racunom od "preko 50 000," inace poverenik sindikata
"Nezavisnost" za Nis. "Imamo tonske zapise, od '96. nas je Zoran
Zivkovic na mitinzima pozivao na gradansku neposlusnost, da racune za
struju bacamo u kontejnere, kontejnere u Nisavu, pa da ih ona odnese u
Beograd."
Aleksandar Krstic, s druge strane, pozive na
gradansku neposlusnost u vreme kada DS i ostale clanice DOS-a nisu
morale da brinu o remontima u EPS-u, ne prihvata kao alibi za neplacene
racune: "Prenaglasene su tvrdnje da gradani nisu placali racune
iskljucivo zbog gradanske neposlusnosti. Da smo u to vreme imali takvu
politicku snagu, i da smo mogli da mobilisemo toliki broj gradana, rezim
Slobodana Milosevica bio bi oboren mnogo ranije." Krstic, takode,
odbacuje i nezgodno podudaranje izmedu dolaska na vlast u Nisu tadasnje
koalicije "Zajedno" i pocetka gomilanja racuna za struju, navodeci da je
to problem star "sedam-osam godina".

Slepci
Predsednik niske vlade podseca da je grad na
83. mestu u Srbiji po prosecnim primanjima, a opravdanje za sadasnju
situaciju pronalazi na drugoj strani - u nasledenom stanju. "I pre 1996.
godine (kada je tadasnja opozicija preuzela lokalnu vlast) Nis je bio u
nezavidnoj poziciji posto ovdasnji lideri SPS-a nisu bili jake figure
unutar svoje partije, tako da ni tada u grad nije ulagano. Jos je gore,
naravno, postalo kada smo mi preuzeli vlast u gradu", kaze Krstic.
"Ali," dodaje utesno, "sada je doslo nasih pet minuta."
I direktor Elektrodistribucije Konstantin
Zivkovic slaze se da teska ekonomska situacija i propast velikih
preduzeca imaju udela medu razlozima za neplacanje racuna, bas kao i
pozivi gradskih prvaka da se struja ne placa, dok su duzni gradani
izriciti - izneverili su nas, govore, oni koje smo mi doveli na vlast.
Traze otpisivanje svih kamata.
Medutim: "Bilo bi nekorektno otpisati sve
kamate," odgovara Krstic. "Hocemo da zastitimo one koji su redovno
placali struju, ali i da pomognemo duznicima. Pokusacemo da iznademo
najprihvatljiviji model, da gradani dodu u poziciju da plate dug, ali i
da EPS-u omogucimo da remontuje svoja postrojenja."
Duznici, opet, imaju svoje videnje situacije.
"Ne moze slepac da progleda. A svi smo mi slepci", vajka se Miroljub
Markovic, radnik "Nis ekspresa". Na pitanje koliki je njegov racun za
struju, odgovara "nemam pojma, i ne gledam otkad je preslo
40 000", i nastavlja da opisuje svoje
razocaranje novim vlastima, pazljivo probranim psovkama koje ovde ipak
nece biti citirane. Belezimo samo jos jednu karakteristicnu recenicu:
"Govore o ekonomskim cenama kad treba da nam uzmu pare. Gde su te
ekonomske cene kad nam daju plate?"
Dok se ovo pitanje, jednog lepog dana, ne resi,
treba videti sta sada. "Bilo sta da bude, mi smo na strani naroda,"
lakonski ce Aleksandar Krstic. A narod, ako se od ovolike brige
prethodno ne posmrzava? S jedne strane, "visi interes", interes EPS-a
ali i citave Srbije, jasan je koliko i racunica troskova potrebnih da bi
nase elektrane zimu docekale koliko-toliko spremne: za remonte je
potrebno osam milijardi dinara, od cega bi polovina trebalo da se
obezbedi naplatom dugovanja, "obicnih" i onih nastalih zbog gradanske
neposlusnosti. S druge strane, gradani novca de fakto nemaju,
izuzimajuci naravno one koji su se "slepovali" uz neposlusne i siromasne
i racune nisu placali iz obesti.

Seca
Kako pomiriti nepomirljivo? Prethodne vlasti
presecale su Gordijev cvor nemastine tako sto su bile iznenadujuce
pomirljive prema duznicima zarad ocuvanja socijalnog mira - koliko su ga
sacuvali, osetili su na svojim ledima prosle jeseni, a koliko je njihovo
resenje bilo uspesno, videli smo i svi mi, koliko smo vec mogli u mraku
zbog restrikcija struje izazvanih desetogodisnjim unistavanjem EPS-a.
Nove vlasti krenule su zato drugim putem, u secu struje, i to nimalo
stidljivo; u jednom danu pedeset porodica u Nisu ostalo je bez
elektricne energije (samo su socijalni slucajevi zasad izuzeti) . "Svaki
kamion (Elektrodistribucije) koji izade na teren bice ili zapaljen ili
demoliran," upozorava Zoran Milojkovic iz "Nezavisnosti". "Ako bude
potrebno, radnici Elektrodistribucije odlazice na teren u pratnji
policije," odgovara mu Konstantin Zivkovic.
Vlast ce biti na strani naroda, makar mu dugove
za struju uterivala i pendrecima. Hoce li to Nislije postati prve
usputne zrtve tranzicije u Srbiji, i prva deca koju je njihova
revolucija pojela? Ili su, ipak, na tom spisku tek drugi ili treci? U
svakom slucaju, odgovor na niske i sve ostale strujne udare morace da
bude pronaden sto pre jer zima je, i pored ovih vrucina, sve bliza.